-Šezdesetogodišnji Šefket Huseinović iz Hota, sa tridesetčetvorogodišnjim sinom Arnesom, živi u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva i minimuma. Žive sami i u nemaštini životima nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Dok se moglo držali su nešto ovaca, kravu i konja, ali su zbog lošeg zdravstvenog stanja morali odustati i sada im je konj jedini imetak. Uz sve druge zdravstvene poteškoće, Šefket je i tri puta lomio nogu, pa je i teško pokretan.

Na Šefketa se vodi nešto očeve zemlje koja je slabog kvaliteta, pa i kada bi bili u prilici, ne bi je mogli obrađivati. Ovako, samo im je na smetnji, jer im čini prepreku da ostvare socijalnu pomoć. Jedini izvor prihoda je novac koji mu sin zaradi nadničeći, ali kako je i on slabog zdravlja sve to je malo i povremeno.

-Nijesam se prijavljivao Centru za socijalni rad jer znam da mi je ta zemlja od koje nemam nikakve koristi prepreka za ostvarenje tog prava. U bližem komšiluku mi je samo jedan rođak, a nešto dalje još dvojica komšija. Oni mi povremeno nešto i pomognu, ali se od toga ne živi. Kuća mi je dodatno oštećena od zemljotresa, a i onako je bila trošna i nikakva, tako da ove godine nijesam u njoj smio zazimiti nego mi je smještaj dao Senad Šarovović iz Jasenice. Ali, kuda poslije toga? Ova kuća svakog trenutka može da se sruši. Zidovi i patosi su ispucali, a umjesto prozora stoje najloni. Ne znam šta da radim. Zla sudbina i šta mogu, bez ikakve nade u bolje sjutra - priča nam, između ostalog, Huseinović.

Kod njega srećemo i njegovog komšiju Bajrama Mustafalića, i dobročinitelja Senada Šarovovića, koji mu, kako kažu, pružaju podršku.

-Ne vidimo način kako da im se pomogne. Pored toga što su lošeg zdravlja, Bajram je i nesposoban za bilo kakav rad. Ljetos sam apelovao na njegove rođake, na sve nas Hoćane da se pokupimo i nešto preduzmemo da im se život učini koliko-toliko snošljivijim. Mogla bi da im se sagradi neka kućica kako bi bar imali krov nad glavom i neku toplinu. I ovom prilikom apelujem ponovo na sve nas, na opštinske i državne organe, na našu dijasporu, da svi zajedno učinimo da im se na ljeto sagradi neki kućerak kako jesen i zimu ne bi čekali u neizvjesnosti. O popravci ove kući nema nikakve priče. Samo što se nije urušila. Jednostavno, žive kao u 15. vijeku – priča, između ostalog, Mustafalić.

Pokazuje kako su zidovi šuplji sa svih strana, krova kao da nema, prozori izlomljeni, patosi napukli i potonuli, nema ni pokućstva.

-Ovdje ispod same granice sa Albanijom nekad su bile 73 kuće, a sada svega tri u kojima se stalno živi. Pobjegao narod iz ovih nedođija, kud je ko imao i kako se ko snašao, jer bez ikakvih uslova za normalan život nije nemoguće opstati. Ovi što nijesu mogli nikud, ostali su pa kako im bude, a evo vidimo kako je nekima. Velika bruka i grijeh prema njemu je što opštinska komisija nakon zemljotresa, iako je vidjela stanje, nije ga uvrstila na spisak za odštete. Pomagali smo se mi Hoćani i pazili kroz vremena, pa mislim da ni sada ne bi smjeli da se obrukamo i pustimo čovjeka da se zlopati. Nadam se da će se Opština, određene organizacije, mi seljani, ali i naša dijaspora, naći načina da ovim ljudima pomognemo. Svi ljudi dobre volje, a koji su u mogućnosti mogu uplatiti novčana sredstva na tekući račun kod Prve banke broj 535-1900100017924-02, na ime Ferka Mustafić, sa naznakom za Šefketa Huseinovića – apelovao je Bajram Mustafić.

N.V.

---